Sanacija klizišta na plaži Ježinac

Kome smetaju radovi na sanaciji klizišta i zašto?

Ako (ne)nadležni organi obustave radove, nude li alternativu? Što bi se postiglo obustavom radova i što nakon toga? Zašto lokalni mediji i štampa ne objavljuju alternativna mišljenja? U objektivnom novinarstvu izvješća moraju težiti uravnoteženom iznošenju svih, pa makar i oprečnih, stručnih i drugih mišljenja, kako bi se sagledala što šira objektivna slika. Neuravnoteženo izvješćivanje jedan je od načina na koji se, nažalost, može manipulirati javnost, što je slučaj u svezi ove sanacije.

Dr. Nenad Duplančić, dipl. ing. građ.

Uvod i osvrt

Kako sam po struci građevinski inženjer s dugogodišnjim radnim iskustvom diljem svijeta a diplomirao sam upravo na geotehničkom inženjeringu i projektiranju temelja zahtjevnih građevina te i doktorirao na tom području, to se uključujem u raspravu glede rekonstrukcije postojećih potpornih i ogradnih zidova na terenu iznad plaže Ježinac. Ujedno mi je dobro poznata ta lokacija jer sam odrastao na Mejama. 

Pročitao sam niz članaka iz Slobodne Dalmacije pa u odnosu na, u njima, navedene podatke iznosim svoje mišljenje. Pri tome napominjem sa ne ulazim u tematiku potrebnih dozvola za gradnju i hrvatskih građevinskih propisa niti propisa iz područja zaštite okoliša koji su, kako to proizlazi iz članaka Slobodne Dalmacije, ključni za predmetnu rekonstrukciju. Međutim, u konkretnom slučaju, na temelju poznavanja geologije tla na Mejama i stanja postojećih potpornih zidova iznad plaže Ježinac prije izvođenja radova na njihovoj rekonstrukciji, po mom mišljenju je taj zahvat potrebno sagledavati prvenstveno i isključivo sa stajalište opće sigurnosti za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, pa se svi propisi i dozvole koji se odnose na pitanje saniranja tih zidova trebaju sagledavati isključivo i prvenstveno s tog stajališta. 

Ovaj rad sam predao uredništvu Slobodne Dalmacije koje ga je odbilo objaviti iz nepoznatih mi razloga. Više o tome u osvrtu na Slobodnu Dalmaciju.

Pravilna sanacija

Upravo je nepojmljivo da se predmetna rekonstrukcija odnosno sanacija postojećih potpornih zidova na toj lokaciji ističe kao negativan primjer ugrožavanja okoliša u smislu propisa o zaštiti okoliša a da se pri tome uopće ne postavlja pitanje opće sigurnosti za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega a i niti konačni izgled zahvata. Svrha projekta i izdanih dozvola je sanacija klizišta i opasno nagnutih betonskih potpornih zidova bez temelja, koji su davno bili sagrađeni bez ikakove dozvole, i bez ikakove vrijednosti za okoliš ili građane. Usput su i grdili plažu Ježinac.  U članku se navodi  “…da su bageri uklonili prirodu…“ pri čemu se ne ispituju razlozi i potrebe zahvata. Na mjestu sanacije je bila samo hrpa napuklih betonskih zidova kako je vidljivo na fotografijama prije početka sanacije. Investitor, umjesto da bude pohvaljen što radi u korist društvene zajednice jer radi na otklanjanju teške i neposredne opasnosti za život ili tijelo ljudi ili imovine većeg opsega i to na svoj trošak, on bude prozivan za taj posao koji bi prema svim pravilima struke trebalo žurno odraditi  radi zaštite općei sigurnost života ili tijela građana ili imovine većeg opsega. Jer, kada je u pitanju opasnost od ugroze sigurnosti ljudskih života ili tijela, ili imovine većeg opsega sve ostalo je u drugom planu. Zaštita, u konkretnom slučaju, neočuvanog zelenila i korova, ne može biti ispred sigurnosti ljudskog života ili tijela ili imovine većeg opsega.

Iz samog članka je vidljivo da je investitor radio sve u skladu s zakonom, budući  je dobio odgovarajuće dozvole za taj sanacijski posao. Sada, mnogo mjeseci nakon početka odobrenih radova, Društvo Marjan i Inspekcija za zaštitu prirode uključuju se i sugeriraju da je investitor nešto skrivio, a oni ne mogu sugerirati što je to “nešto”. Ni Društvo Marjan ni Inspekcija za zaštitu prirode ne ispituju zašto je projekt uopće otpočeo i dozvola uredno izdana. 
Tako se prethodno nisu upoznali, da je tu zemljište klizilo a da su napuknuti potporni gravitacijski i ne-armirani betonski zidovi ugrožavali kako sigurnost prolaznika i kupača plaže Ježinac (vidi javnu tablu izloženu na dnu kosine na pješačkom putu na samoj plaži koja glasi: “Opasnost od odrona, Prolaz na vlastitu odgovornost”) tako i sigurnost zgrade iznad njih. Ti su se postojeći potporni zidovi morali žurno sanirati kako bi se otklonila neposredna opasnost za ljudski život ili tijelo ili imovinu većeg opsega (zgradu) i time osigurala opća sigurnost građana i prolaznika prema plaži Ježinac i održao integritet zgrade smještene između skoro vertikalne kosine i Galerije Meštrović. Koliko bi se investitora na sličnim lokacijama u Splitu odlučilo za takovu skupu sanaciju a da pri tome ne dobiju ni metar dodatnog zemljišta? Nažalost ovakovih intervencija je na Mejama potrebno nekoliko i to zapadno od postojeće lokacije. Primjeri su sve katastarske čestice zapadno od ove čestice zem. 8170, počevši od Ateljea Meštrović pa sve do Kašteleta, većinu kojih je vlasnik Republika Hrvatska ali se ništa ne poduzima na saniranju tih klizišta, odrona i bespravnih iskopa uz plažu Kaštelet zv. Obojena. Naprotiv, na vrhu ovih strmina ne postoji niti sigurnosna ograda. A trebala bi!

Sanaciju na ovoj privatnoj parceli je trebalo obaviti, a investitor je točno postupio i dao primjer svim drugima uključujući i ustanove koje ga pokušavaju zaustaviti. Dr. Karl Terzaghi, otac moderne mehanike tla je još 1951. g. u svom danas poznatom radu “Utjecaj modernih studija tla na projektiranje i gradnju temelja”  napisao: “Zbog činjenice da se na temeljima ne gradi slava projektanta i da su izvori uspjeha ili neuspjeha skriveni duboko u tlu, temelji  su se uvijek  tretirali kao siročad; ali njihove osvete zbog nedostatka pažnje mogu biti vrlo neugodne.” Javnopravna tijela koja izdaju građevinske dozvole to sigurno dobro znaju.

Znaju li kritičari ove sanacije što u stvari žele umjesto ovog zahvata?

Postavlja se pitanje kako bi kritičari ovog zahvata sanacije predmetnih potpornih zidova reagirali da su se ti opasni i statički ugroženi potporni zidovi prevrnuli i/ili usmrtili i/ili ozlijedili prolaznike na plaži Ježinac? Ili da je, od konzervatora zaštićena kuća vlasnika iznad potpornih zidova, skliznula u more? Slično se već dogodilo u Splitu 1988. g. kada se nestručno napravljeni betonski potporni zid iznenada srušio i ubio 3 mlade osobe?  Onda je Slobodna Dalmacija (Vinko Vuković) pisala: “… Ovaj naš, mali svijet, svijet kakav smo poznavali do siječnja 1988., ostao je isti – truo, crvljiv i kužan – a to što su ispod 360 tona betona, ispod zida dugog 15, a visokog osam metara, bila izgubljena tri mlada života i smrvljene tri obitelji na pragu najljepših dana, nikoga nije bilo briga…”. A uklonjeni potporni zidovi na Ježincu su bili bez temelja, duži, viši i smrtonosniji od ovoga neslavnog ubojice.

U članku se iznose samo djelomične informacije koje navode čitatelja na pogrešan zaključak. Naime prosječan čitatelj, stručno neobrazovan, iz članka jednostavno zaključuje da se radi o projektu koji devastira okoliš a sve u korist i dobit investitora. Koje dobiti? Dalje se ukazuje na “napore”  ustanova da zaštite okoliš i to: Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, Društva Marjan i Inspekcije za zaštitu prirode (dalje “Ustanove”) iako su za to prvenstveno nadležna javnopravna tijela iz oblasti prostornog uređenja i graditeljstva jer se radi o sanaciji klizišta i postojećih potpornih zidova opasnih za ljudski život ili tijelo ili imovinu većeg opsega. Navodi kao: “… vidjelo da su bageri gotovo ogolili brdo…” su apsurdni. Koji potporni zid se može sanirati a da se prije toga ne ogoli brdo od vegetacije, pronađe izvor klizišta zemljišta, otklone meke površine i iskopaju ispravni i duboki temelji za potporni zid projektiran po pravilima struke? Kakova saznanja imaju Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan i dr. Ustanove s projektom statike i temelja potpornih zidova? Uz to, te su Ustanove i do sada bile potpuno neučinkovite u spriječavanju javno poznatih bespravnih gradnji na Marjanu? Ili manje poznatih: devastacija kuće Tresić-Pavičić, remek djela arhitekte Kodla, zaštićenog kulturnog dobra, kada se devastirao izgled okućnice te napravio bespravni izljev fekalija u more? 

U ovom slučaju građevinska inspekcija je ispravno postupila kada nije našla razloga za pokretanje inspekcijskog postupka jer se rekonstrukcija potpornih zidova, staza i stubišta izvodi prema odobrenom glavnom projektu. Zašto se onda dalje preispituje predmet? Možda zato da se defokusira javnost od stvarnih i gorućih problema na Marjanu? 

Kako je već rečeno, navedene Ustanove nisu nadležne po pitanju sanacije klizišta i postojećih potpornih zidova opasnih za ljudski život ili tijelo ili imovinu većeg opsega već su za to prvenstveno nadležna javnopravna tijela iz oblasti prostornog uređenja i graditeljstva koja, uz to, vode računa i o konačnom izgledu krajolika nakon sanacije.  A i postavlja se pitanje je li ijedna od tih Ustanova vidjela fotografije kosine iznad plaže Ježinac prije početka sanacije? Također je i apsurdno traženje da se sve vrati u prvobitno stanje, a to znači u stanje ugrožene statike potpornih zidova? Tko bi onda za slučaj urušavanja tih zidova preuzeo odgovornost za moguće posljedice po ljudski život ili tijelo ili imovinu većeg opsega? Možda te Ustanove? 

U OVOM SLUČAJU GRAĐEVINSKA INSPEKCIJA JE ISPRAVNO POSTUPILA KADA NIJE NAŠLA RAZLOGA ZA POKRETANJE INSPEKCIJSKOG POSTUPKA JER SE REKONSTRUKCIJA POTPORNIH ZIDOVA, STAZA I STUBIŠTA IZVODI PREMA ODOBRENOM GLAVNOM PROJEKTU. ZAŠTO SE ONDA DALJE PREISPITUJE PREDMET? MOŽDA ZATO DA SE DEFOKUSIRA JAVNOST OD STVARNIH I GORUĆIH PROBLEMA NA MARJANU? 

Nenad Duplančić

Ovaj, i mnogi slični članci na istu temu, uporno pokazuju iste fotografije trenutnog stanja za vrijeme trajanja radova sanacije koje ne znače ništa jer su samo u prijelaznoj fazi radova ka konačnom rješenju sanacije potpornih zidova prema glavnom projektu koji su u konačnici statički sigurniji a okoliš autohtono usklađen, što je razvidno iz priloženih fotografija.  Slikovitije prikazano, takove fotografije mogli bismo usporediti s fotografijama za vrijeme operacije pacijenta, koje su u svakom slučaju uznemirujuće i zasigurno da takove slike nisu konačno stanje pacijenta već samo nužan, uznemirujući, operacijski zahvat koji se mora učiniti da bi se postigao cilj a to je spašavanje života pacijenta.   

U čemu se razlikuje stanje zelenila prije i poslije rekonstrukcije?

Stanje prije i poslije zahvata. Poslije je sigurno bolje kako za sigurnost, tako i za izgled Ježinca, Meja, Marjana, i Splita.

Zašto se ignorira početno stanje prije sanacije i devastacije na samoj plaži Ježinac i obližnjim lokacijama?

Zašto nisu objavljene snimke strmine i starih potpornih zidova da javnost vidi gdje je u stvari devastacija prirode: u projektu krpanja strmine kubicima betona bez temelja iz 1919. godine? 

Za upitati se zašto se Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan, Društvo Marjan, Inspekcija za zaštitu prirode nisu pozabavile s devastacijom plaže Ježinac odmah ispod predmetnih potpornih zidova koja je ruglo grada već godinama?  Npr. bespravne građevine na samoj plaži Ježinac od Društva Ježinac, postavljanje metalnih hrđajućih skulptura kao besmislenih topova na javnu plažu koji su hrđajućii uništili sve oko sebe, izljev kanalizacije iz kuće Tresić-Pavičić u more, ili npr. kompletna devastacije i uništenje plaže Zvončac i podmorja u njoj izgradnjom muleta lučice Jadran, koje je Splićanima oduzelo najbližu i najmiliju plažu zauvijek. Zašto te iste Ustanove nisu spriječile javni deponij zapadno od kuće Tresić-Pavičić, bespravnu gradnja uz kuću i na kući Tresić-Pavičić, potporni zid na plaži Zvončac koji štiti građevinu nad njom koji je visok preko 10 m i prijeti rušenjem a pitanje je je li napravljen na temelju i u skladu sa statičkim proračunom, a ispod kojeg dnevno prolazi na stotine prolaznika ne znajući da im je život u opasnosti? To su samo neke od  trajnih i vidljivih devastacija Meja i njihovih plaža na kojima su Ustanove trebale poraditi. 

Zahvat je i u skladu s GUP-om

I na kraju, GUP u odnosu na ovaj zahvat propisuje u članku 61. Odredbi za provodenje GUP-a, da je na predmetnom području – južna obala Marjana, propisano čuvanje postojećih obilježja terena i vegetacije, minimalno uređenje pristupne staze u smislu sigurnosti pristupa i kretanja, dok je člankom 108. određeno da se neophodnim opsegom rekonstrukcije za poboljšanje uvjeta života i rada za stambene i građevine mješovite namjene (stambeno-poslovne) smatra sanacija postojećih ograda i potpornih zidova, radi sanacije terena,  pa se može zaključiti da GUP upravo podržava sanaciju terena u cilju zaštite sigurnosti ljudskih života ili tijela ili imovine.

U konačnici, u konkretnom slučaju ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka 5. točka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (“Narodne novine” broj 79/14 i 41/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji izuzetno dopušta izvođenje radova na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i bez građevinske dozvole a na temelju glavnog projekta ali samo pod uvjetom da se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena. U ovom slučaju ti lokacijski uvjeti pod kojima je građevina (potporni zidovi, stubišta i pristupni putevi) izgrađena ne mijenjaju se jer se radi o zamjenskim potpornim zidovima koji ne mijenjanju visine i oblik potpornih zidova u odnosu na postojeću jedinstvenu građevinu. 

Predmetna čestica se nalazi na prirodnom klizištu glinene tupine, koja se u mjestu držala napuklim potpornim zidovima iz 1919., koji zbog ugrožene statičnosti predstavljaju neposrednu opasnost za ljudski život ili tijelo ili imovinu većeg opsega, i koji su se morali sanirati i obnoviti. U neposrednom susjedstvu čestice nalaze se zone s odronima, ispod kojih su postavljene table o “Prolazu na vlastitu odgovornost”. Svako odgađanje rekonstrukcije predmetnih potpornih zidova povećava vjerojatnost odrona s mogućim tragičnim posljedicama, jer se ispod 14 metara visoke padine nalazi javno šetalište.