“Otimanje” zemljišta u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) domaćem stanovništvu u korist krupnog ili stranog kapitala po Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (“Narodne novine”, broj 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011)
Odredbe članaka od 48. do 52. te članka 71. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (“Narodne novine”, broj 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, u daljnjem tekstu: Zakon) o prostornom planiranju u zaštićenom obalnom području mora (u daljnjem tekstu: ZOP) u osnovi su prenesene iz Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora iz 2004. godine (“Narodne novine”, broj 128/2004, u daljnjem tekstu: Uredba). Ta Uredba, iako je inicijalno imala pozitivan cilj planirane zaštite tog prostora, je u stvari bila samo zakonski okvir koji je stvorio mehanizme da se na perfidan način, pod krinkom zaštite tog vrijednog prostora, upravo to zemljište domaćim vlasnicima – starosjediteljima obezvrijedi, kako bi ih se prisililo da ga prodaju u bescijenje krupnom ili stranom kapitalu (dalje krupnom kapitalu) koji bi to poslije pretvorio u apartmanska naselja, višeetažne hotele i golf terene. Tu Uredbu je politički i zakonski uobličila i provela Vlada Republike Hrvatske iz 2004. godine.
Koji su to mehanizmi stvoreni Uredbom (a kasnije preuzeti i u danas važeći Zakon) kojima je zemlja “oteta” domaćem stanovništvu, čime im je ugroženo ne samo Ustavom Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, u daljnjem tekstu: Ustav) zajamčeno pravo vlasništva (članak 48.), već i ustavno pravo na život i rad (članak 54.) na svojoj zemlji i pravo na zaradu (članak 55.) od svoje zemlje, sve Ustavom RH zajamčena prava koja su imali od pamtivjeka?
U osnovi su to pet temeljnih mehanizama: 1) Zamka od 1000 m, 2) Trojanski konj: hoteli, vile, autokampovi kao Trojanski konj izvornom stanovništvu, 3) lokalnim općinama i stanovništvu oteto, 4) golf igrališta, i 5) nesređeni katastarski planovi idealni za malverzacije.