Problemi s hrvatskim katastarskim planovima svima su poznati ali se malo poduzima da se oni razriješe. Još uvijek se na cca 70% teritorija u službenoj uporabi nalaze katastarski planovi nastali u 19. toljeću. Ti katastarski planovi nastali grafičkom izmjerom (geodetskim stolom) Dekretom Cara Franje I – „Patent o uvođenju stabilnog katastra” su manje točni i sadrže mnoge nehomogenosti i anomalije. Nakon vektorizacije bio je planiran projekt poboljšanja grafičke točnosti (homogenizacija) ali nije nikada proveden. Kroz održavanje sada digitalne kopije s netočnim podacima nastajale su nove anomalije. Kako poboljšanje katastarskih planova (homogenizacija) nije napravljeno u pravo vrijeme kada se vršila digitalizacija, sada je taj postupak znatno teži i kompliciraniji. Poboljšanje katastarskih planova grafičke izmjere je jedan od preduvjeta za ispravno održavanje, kao i za pojedinačno preoblikovanje. Kako novi vlasnici okrupnjenih površina raspolažu sa sredstvima, oni pri ishođenju lokacijske, građevinske i uporabne dozvole uspjevaju uknjižiti svoje novo stečene parcele u jedinstvene parcele često na štetu susjeda koji ne raspolažu sa sredstvima da isto naprave na svojim parcelama. Preslika dolje pokazuje koliki je u stvari problem s katastraskim planovima:
Od ukupno 3.383 katastarskih općina u RH, 2.499 treba homogenizirati katastarske planove. Homogenizacija nije provedena na vrijeme, pa je sada postupak puno složeniji i teži.
Prijašnji pokušaji homogenizacije nisu dali zadovoljavajuće rezultate.