Trojanski konj izvornom stanovništvu
Prema odredbi stavka 2. članka 71. Zakona, u prostornom planu županije, u prostoru ZOP-a (u pojasu od 1.000 m od obale), moguće je planirati područja ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja, ali ista moraju biti kategorizirana u 3 kategorije:
- (T1) – za hotele s najmanje 70% i vile s najviše 30% smještajnog kapaciteta,
- (T2) – za turističko naselje u kojem će hoteli imati najmanje 30% i vile najviše 70% smještajnog kapaciteta,
- (T3) – autokamp i kamp.
Tim odredbama na prostoru ZOP-a (u pojasu od 1.000 m od obale) omogućena je gradnja samo objektima hotelskog tipa i vila, dakle, krupnom kapitalu na turističkom zemljištu nastalom na “otetom” i od ranije obezvrijeđenom (negrađevinskom) poljoprivrednom zemljištu koje je od davnina bilo u vlasništvu domaćeg stanovništva. Usto, da bi apsurd bio veći, omogućeno im je i etažiranje i prodaja tih i tako izgrađenih objekata (stavak 6. članka 71. Zakona), što omogućuje daljnje bogaćenje krupnog kapitala, a sve to na štetu zauvijek osiromašenog domaćeg stanovništva.
Nakon što su okrupnili zemljište kupujući male dijelove neupotrebljivog poljoprivrednog i negrađevnog zemljišta, odjednom se otvara mogućnost nesrazmjerne zarade novim vlasnicima okrupnjelog zemljišta jer suma pojedinačnih cijena manjih dijelova otkupljenog zemljišta je uvijek manja od cijene okrupljene cjeline! Ako hoteli i vile nemaju propisanu maksimalnu visinu objekta ili površinu podrumskih prostorija, zašto je propisana maksimalna visina objekata individualnim vlasnicima poljoprivrednih parcela? Samo je jedan odgovor: da im se otme zemljište po jeftinoj cijeni.
